Friday 18 March 2016

dva religijska lica Tokya



U Japanu, shinto i budizam dugo postoje kao dve ravnopravne religije. Vekovima su toliko mešane, da su gotovo srasle. Dok je u vreme shoguna budizam bio favorizovaniji, Meiji reforma je shinto proglasila državnom religijom, pa se čak i grubo obračunavala sa mnogim budističkim hramovima. U modernom Japanu religija nije posebno zastupljena u svakodnevnom životu. Ipak u Tokyu postoje dve veoma značajne bogomolje, kulturno i istorijsko blago grada, prisutne u životima stanovnika, a naročito zanimljive turistima.

Wednesday 16 March 2016

beli Tokyo



Ne bi se moglo reći da je Tokyo neki maglovit grad. Za ovo vreme od kad živimo u njemu ni jednom je nismo doživeli. Zato mi je bio veoma zanimljiv video dizajn studija WOW, koji je prikazao ovaj užurbani, šarenoliki grad u sasvim drugačijem, sanjivom, belom svetu.




Svetlo je rasuto u beskrajnom broju vodenih kapi guste magle. Prikazani su prepoznatljivi gradski ambijenti u sasvim neverovatnim, veoma retkim, poetskim izdanjima. U belini i svetlucanju Tokyo izgleda nestvarno...



 
Projekat je deo NIKKOR Motion Gallery u kom su učestvovali poznati umetnici širom sveta, prikazujući mogućnosti novih objektiva i fotoaparata.

Tuesday 15 March 2016

après-ski @ Japan



ili skijanje u godini El Nina...


Početkom decembra klimatski fenomen El Nino bio je na vrhuncu. Prema JMA ovo je treći najjači ikada zabaleženi topli talas. Mnogi se vesele toploj i suvoj zimi, ali je izostanak snega napravio dramu na većini japanskih skijališta. Skoro sva su kasnila sa otvaranjem, nadajući se da će bar za Novu godinu početi sa radom. Čak i u istočnoj regiji koja dobije desetinu metara padavina, staze su ostale puste. Iako nam je ovakvo stanje pokvarilo planove o upoznavanju još nekih čuvenih Japanskih skijališta, ipak smo pronašli i lepotu u tome da, u dve godine boravka, uspevamo da upoznamo i klimatski fenomen koji se najčešće javlja jednom u sedam godina. Kako su meseci odmicali, efekat El Nina je slabio, skijališta su počela sa radom, a predviđanja su da će se do leta vreme vratiti uobičajenom.

Friday 11 March 2016

srećan petak





gušter, žabica i zlatna ribica...



Thursday 10 March 2016

japanski car



Car
Tenno
天皇


Japanski carska porodica je najstarija nasledna monarhija na svetu. Sadašnji car Akihito (明仁) je 125. potomak prvog cara Jinmu-Tenno (神武天皇), koji je opet potomak boginje sunca Amaterasu (天照), vrhovne boginje prema shinto religiji. Iako je prema istoričarima ova priča o poreklu mitska, celokupna kulturna istorija, nacionalno nasleđe i obeležja Japana zasnovana su na njoj. Na njoj je utemeljena i vekovna uverenost japanskog naroda u božansko poreklo i poseban položaj u odnosu na druge nacije. Simbol sunca je i danas sveprisutna slika. Zastava Japana Hinomaru (日の丸) simbolično prikazuje sunce, deca u školama najčešće jutarnje sunce crtaju crvenom bojom. Sam naziv zemlje Nippon ili Nihon označava zemlju izlazećeg sunca. Tako je i nacionalna himna oda caru, u bukvalnom prevodu Neka car večno vlada.

Wednesday 2 March 2016

Nokogiri - pogled na zaliv



Nedeljno jutro je bilo blistavo sunčano. Umirio se i vetar od prethodnog dana, ali su vlaga u vazduhu i ograničen pogled na Fuji-san podsećali da je zagrevanje počelo, proleće je tu. Nedostajali su nam prijatelji, bilo je pusto na doručku. Brzo smo napustili hotel i uputili se na Nokogiri (鋸山), da ulovimo bar malo bistrog, jutarnjeg pogleda na zaliv.

Tuesday 1 March 2016

divni dani sa prijateljima



Od kada smo došli u Tokyo, zanimalo me šta je sa one strane zaliva. Tokijksi zaliv je od Pacifika odvojen peninsulom, Boso-hanto (房総半島). Poluostrvo je smešteno u susednoj prefekturi, Chiba-ken (千葉県),  ali je toliko drugačije od Tokya, manje naseljeno i urbano, kao da je druga država. Već godinu dana imala sam plan da tamo odemo na dnevni izlet i popenjemo se na Nokogiri (鋸山), vrh na kom se nalazi najveći Buda Japana i sa kog se sjajno sagledava čitav zaliv. Uvek smo vreme odvajali za nešto uzbudljivije. Ipak, kada su nam naši prijatelji Uchida predložili zajednički vikend na Boso peninsuli, nismo se premišljali. Društvo koje smo imali u obilasku polostrva, bilo je neprocenjivo. Naši mali japanski drugari obojili su svaki trenutak, toplinu i osmehe koje smo podelili ne mogu se zaboraviti.