Wednesday, 18 March 2015

olimpijski sneg, snežni majmuni, majmunska posla




U prvom susretu sa skijalištima Japana malo nas je zbunila skromnost staza i komentari da se ovde i ne ide na skijanje od 7 dana. Odlučno sam se bacila na traganje za nekim ozbiljnim, velikim planinskim ugođajem, u kom bi se doživelo to čuveno japansko zimovanje, gostoprimstvo i obilje snega. Japan je dva puta bio domaćin zimskim Olimpijskim igrama. Na severnom ostrvu Hokkaido (北海道) igre su organizovane 1972. godine, a drugi put 1998. godine u zapadnom delu, oblasti Nagano (長野). Po nekim komentarima Nagano je ulivao više poverenja za organizaciju skijanja u martu. Manja udaljenost od Tokya je ukazivala na jednostavniju logistiku i kraći put, pa sam se ubrzo bavila samo pretragom ovog terena.

Monday, 16 March 2015

morski ugođaj Izu peninsule



Kada nas je naš ljubazni domaćin isratio, subotnje jutro je bilo, ne nalik na proleće, već pravo vedro, sunčano i šareno proleće. Brzim jetfoil brodom za pola sata smo se našli u gradiću Atami (熱海), severnom centru poluostrva Izu. Ovo primorsko naselje obiluje termalnim izvorima, plažama i obližnjim prirodnim lepotama, pa je čest izbor tokijskih stanovnika za odmor i boravak na moru. Povezani su sa manje od sat vožnje shinkansenom, a i običnim jeftinijim vozom nije dramatično dugo. Čini se da su vikendi na moru sasvim izvodljivi u dolazećim mesecima lepog vremena. 
Izu peninsula, Izu Hanto (伊豆半島) je sa istočne strane okićena plažama, malim mestima okrenutih banjskom turizmu, ronjenju i odmoru. Suprotna je manje razvijena, malo dramatičnije, surovije obale, ali podjenako atraktivna za šetnje i boravak u prirodi. Teren između obala je strm, brdovit, uglavnom formiran vulkanskom aktivnošću, pa svaka tačka na mapi nudi termalne izvore, tradicionalne krčme ryokane i planinarenje i bujnu prirodu. Zahvaljujući južnijem položaju od Tokya ova regija nas je obradovala vegetacijom koja je već bila u svežim zelenim tonovima, i kao sa kič razglednice red cvetića, red cvrkuta ptica i osunčanih predela. Po takvom danu kome je potreban plan...


Friday, 6 March 2015

crno i šareno Izu Oshime



Sasvim neobično, Tokyu administrativno pored 23 opštine koje čine širu gradsku površinu, pripadaju i ostva u severnom pacifiku i do 1000km udaljena od kopna. Ogasawara shoto (小笠原諸島) stižu do subtropskih krajeva i nude toplu klimu, kupanje, ronjenje i ostrvsku relaksaciju tokom cele godine. Do njih se stiže lokalnim letom ili trajektom skoro 25h plovidbe. Mnogo bliža Izu shoto (伊豆諸島) je lakše dostupna ostrvska teritorija Tokya, naravno, vulkanskog porekla. Do nje se stiže avionom ili  brzim jetfoil brodovima. Najbliže i najveće Izu Oshima ostrvo je zanimljiv živ vulkan i može se posetiti kao dnevni izlet iz grada. Mi smo ovo putovanje proširili na produžen vikend, a na posetu ostrvu smo nadovezali i obilazak Izu peninsule. Ovo poluostrvo, 100km na jug od Tokya, ima blažu klimu i  popularno je za odmor, plaže i nezaobilazne termalne izvore. Najudaljeniji krajevi su dobar izbor za ronjeje i surf, za vikend odlazak na more. Tek sada sam postala svesna da mi zapravo živimo u zemlji koja ima more! To je potpuno nov pogled na zabavu i aktivnosti za toplo vreme. Valjda ću se navići...

Thursday, 5 March 2015

origami i papirići



Ima li boljeg mesta sa ovu razbibrigu od Japana?
Umetnost savijanja papira origami (折り紙) kao formiranje različitih oblika bez upotrebe lepka i makaza postoji u Japanu od 7 veka. Naravno, stigao je iz Kine sa prvim papirom i bio vezan samo za religiozne obrede zbog nedostupnosti papira. Lokalna tehnika pravljenja posebnog, skupocenog washi (和紙) papira omogućila jedan potpuno originalan pravac razvoja origamija. Primena se proširila na leptire za ceremoniju shinto venčanja, posebne ukrase noshi (熨斗) koje su nosili samuraji za dobru sreću, različite koverte, pisma, ukrasna pakovanja.

Moj prvi ždral.

Monday, 2 March 2015

živele devojčice!



Kalendarski proleću još nije vreme. Ipak, prvi cvetovi šljiva ispraćaju zimu krajem februara i uveseljavaju gradske pejzaže. Sa njima dolaze i festivalski dani, slavlja života, dobrog zdravlja i uspeha.



Wednesday, 25 February 2015

lagani zimski dani - osunčana urbana razglednica



Tokijski zaliv, Tokyo wan (東京湾) već vekovima nema svoj prirodan geografski oblik. Plansko preoblikovanje aktivno je počelo u Meiji periodu, uglavnom za potrebe utvrđenja i vojne zaštite.Ti prvi veštački tereni dobijeni su nasipanjem peskom iz zaliva. Nakon Drugog svetskog rata, ostrva su promenila namenu, pretvorena su u stambene i poslovne četvrti, a njihovo ubrzano širenje postignuto je upotrebom otpada koje je proizvodio megapolis Tokyo.
Prvi projekat veštačkih ostrva datira još iz vremena Tokugawa shogunata. Zamisao je bila da se tadašnji Edo zaštiti od napada sa mora, stvaranjem kopnenih parcela-utvrđenja sa topovskim jedinicama. Napravljeno je šest ostrva, po japanskom nazivu daiba, utvrđenje. Vremenom su ta ostrva pripojena novim nasutim terenima, a ''baterija broj 6'' i danas u izvornom izgledu postoji ispod Rainbow Bridga. Ovaj most je jedan od simbola grada. Atraktivan je i važan jer povezuje centralni Tokyo sa modernim naslednikom nekadašnjih vojnih utvrđenja. Odaiba (お台場) je velika četvrt savremenog stanovanja, poslovnih i shoping objekata, zanimljivih muzeja, spektakularnih sajamskih prostora, a biće i jedna od važnih tačaka za Olimpijske igre 2020. Moderno prostorno planiranje uključilo je obilje zelenih površina, kao i zanimljiva rešenja transporta i šetališta. Po lepom danu, Odaiba nudi sjajnu panoramu Rainbow Bridga i centralnog Tokya, pa je podjednako zanimljiva i turistima i stanovnicima grada za izlet, osunčanu šetnju i celodnevno uživanje uz zabavu i kupovinu.


Tuesday, 24 February 2015

mali drugari



Bili su nam prvi gosti. Japanski. Lazarev kolega sa suprugom i klincima. Uchida-san (内田様) nam je inače glavni japanski savetnik za sve teme. Strpljivo nam je odgovarao na sve početne dileme i pitanja tokom preseljenja. Upoznala sam ih prošle godine, kada sam bila u turističkoj poseti Tokyu. Najjači utisak na mene ostavili su klinci. Mlađi dečak, bio je beba, mala, crna, duge oštre kose, miran i pitom. Devojčica Narumi, imala je oko 2 godine, nakon početne stidjivosti koja je kratko trajala, srdačno je odgovorila na naše animacije, pa smo se sjajno zabavljali dečijim jezikom i osmesima. Tom prilikom smo razmenili poklone. Ajvar nije imao neki prolaz, a kada su čuli postupak pripreme zbunjeno su nas pitali -Šta tu uopšte vredno ostane? Dugo mrcvarenje kuvanjem nije karakteristično za japanske obroke. Međutim, domaći voćni džemovi i, naravno, kajmak izazvali su oduševljenje kod svih. Rakija šljivovica, prejaka je za njihove pojmove alkohola. Ali jedna blaža verzija medovače ih je oduševila. U kontejner smo za ovaj susret spakovali ručno pletene vunene čarape i džempere, znajući da Japanci izuzetno cene takve stvari, posebno od čiste vune. Našao se i med sa suvim voćem i raznim zrnevljem. Za dobrodošlicu i nekoliko domaćih likera sa voćem. Naravno sve začinjeno uzbuđenjem i spremnim kompletom papuča za goste, po japanskim običajima.