Svaki turistički vodič ili uputstvo za upoznavanje neke destinacije značajno mesto posvećuje religijskim spomenicima. Tako je pre dve godine počela i moja šetnja. Pored oduševljenja modernim, užurbanim Tokyom, posebno strahopoštovanje me hvata u blizini građevina i simbola starih nekoliko vekova.
U Japanu su kroz istoriju religijska učenja, sveštenici i organizacije bili tesno povezani sa državom, uređenjem, svakodnevicom uopšte. Dominirale su dve religije. Šinto je star koliko i japanski narod, dok je budizam u 6 veku uvežen. Važno mi je da ih upoznam i razumem jer su suštinski obojile životnu filozofiju, kulturu i navike ovog zanimljivog naroda, većina gradova i atraktivnih destinacija obiluje svetilištima koje je nedopustivo zaobići, a festivali i praznici uglavnom imaju religijsku osnovu.
U modernom danu religija nije mnogo zastupljena. To su uglavnom povremene posete svetilištima, značajni datumi, rituali i veseli festivali. Zbog određenih dopunjavanja, neretko se paralelno praktikuju obe.
Šinto, kami-no-michi (神道), put bogova, je duboko ukorenjen u narodu i tradicijii, za razliku od nama bliskih religija, nema svetih knjiga, spisa, propovedi... Ova miroljubiva filozofija je nenapadna i krajnje optimistična u veri da su ljudi suštinski dobri, a da je zlo delo posledica delovanja zlih duhova. Šinto bogovi su kami, sveti duhovi koji zauzimaju oblik stvari važnih za život vetra, kiše, drveća, sunca, plodnosti. Posle smrti ljudi postaju kami preci, koje porodica poštuje. Posebno mi je mila ideja da nema apsolutng dobra ili zla na svetu, ništa nije savršeno, pa se ritualima i pročišćenjima odbacuju zli duhovi. Molitva se praktikuje na kućnom oltaru ili u svetilištu. Šinto bogomolje su mesta gde žive kami. U delovima svetilišta kojima niko ne pristupa čuvaju se predmeti obožavanja, a ljudi dolaze da odaju počast ili da se pomole. Šinto sveštenici obično žive u objektima uz bogomomolju, brinu o njoj i izvode rituale. Mogu biti muškarci i žene, brak i porodica im nisu zabranjeni. Mnogobrojni festivali, matsuri (祭) su najčešće vezani za neko svetilište i proslavljaju božanstvo ili neki važan događaj. Glavni element svečanosti je povorka koja pronosi mikoshi, minijaturnu kuću u kojoj je kami. Bog samo tada napušta svetilište. Bogomolje imaju svoju specifičnu arhitekturu i objekte, neguju kaligrafiju, Noh teatar, Gagaku muziku...