U udaljenim planinskim masivima na obalama Japanaskog mora, u dolini reke Shogawa, ugnezdio se seoski region Shirakawa-go (白川郷). Očuvane drvene kuće stare i po nekoliko vekova, nalaze se na listi svetske baštine i sasvim sigurno su najprepoznatljivija razglednica ruralnog Japana. Bio je to savršen dnevni izlet iz Kanazawe. Autobusom smo posle jednog sata stigli u najveće selo Ogimachi (荻町).
Na jednoj obali reke smešteno je muzejsko etno selo, sa kućama koje su prenete sa okolnih padina. Moguće je ući u svaku i upoznati se sa načinom gradnje, organizacijom života i svakodnevice. Tu su prikazani i predmeti, alati, prevozna sredstva, garderoba i obuća, karakteristična za ove planinske krajeve, koji obiluju snegom i surovim uslovima života.
Trap za hranu |
Zaštita od snega za prozore |
Najveća slabost ovih objekata, sasvim izvedenih od lako zapaljivih materijala, je nekontrolisano širenje požara. Posebno što je svaka kuća imala ognjište, oko kog se odvijao celokupan život i svakodnevno gorela vatra. I danas su posetioci upozoreni na pažnju prilikom posete etno selu.
Objekat okružen vodom, sklonište u slučaju požara |
Pirinač je bio biljka koja je, osim osnove ishrane, u potpunosti korišćena kao resurs za upotrebne predmete, prostirke u kući, nosiljke. Uplitanjem stabljika pravljena je obuća, čizme, ogrtači. Ništa nije bacano.
Kućni oltar |
Na drugoj obali reke, smešteno je živo selo, sa kućicama okruženim malim pirinčanim poljima i njivama za povrće. Većina je ipak preuređena u kafane, suvenirnice ili popularna mesta za prenoćište mishuku (民宿). Ovaj tip smeštaja je organizovan uz porodicu koja tu živi. Osim prenoćišta u malim tradicionalnim sobama, nudi se domaće spremljen doručak i večera, uz ognjište, u autentičnoj, rustičnoj atmosferi.
Mishuku |
Na severnom bregu iznad mesta, Shiroyama vidikovac pruža neverovatan pogled na čitavo selo i okolne vrhove. Na opšte oduševljenje izabrali smo kratku, šumsku, strmu stazu, umesto uobičajene iz naselja. Zadihanost se isplatila.
Pre povratka u Kanazawu, morali smo da probamo i lokalne ukuse uobičajenih teishoku obroka. Probali smo tonkatsu, tople soba nudle sa pohovanim mesom, i gyudon. U sklopu set obroka dobili smo tsukemono od lokalnog bilja i povrća. Pirinač, naravno najbolji japanski.
Uživali smo, kao i celog dana u ovom kraju.