Tuesday 7 June 2016

ludo kamenje Tokya



Utisak dana 25. maja je da je ona pristala...



On je bio maštovit, strpljiv. Kada mi je pomenuo svoj tajni plan o veridbi, bila sam ozarena i dirnuta. Postali smo saučesnici u naumu da njihova poseta Japanu ne bude tek samo jedno zanimljivo, egzotično putovanje, već životna, ljubavna uspomena.

Ja -Ih, kako sam nestrpljiva. Krećite!
Peđa -Miki je mnogo uzbuđena zbog putovanja. A i ne sanja šta je čeka!

Prvobitna ideja je bila da Milena i Peđa provedu jesenji odmor sa nama. Nakon nepredviđenih odlaganja, malo neizvesnosti, usklađivanja, konačno su dogovoreni majski datumi. Ceo Tokyo je tada zelen, veseo i bujan, a na meni je bilo da za njih izaberem jedan intiman kutak. Oh, kakav zadatak... Iskoristila sam, još jednom, svoju emotivnu vezu sa baštom Koishikawa Korakuen. Maštovita oaza je kao smišljana za ljubavne izlete.




U poslednjoj poseti Beogradu, konspirativno sam preuzela prsten. Mislim da nije prošao sat da nisam proverila da li je uz mene tokom leta. Čak sam i u stanu mestimično virkala u fioku da je kojim slučajem nije posetio neki Gollum!Kada su pristigli, dala sam im samo par dana da odahnu i prvi dan bez padavina povela ih u nezaobilaznu posetu mojoj omiljenoj bašti. Škljocali smo intenzivno aparatima, da skinemo svaku sumnju sa tog trenutka.
Milena -Ih, kako ne volim da se slikam. Zato se nikada neću udati, mrzim da poziram...Malo šetnje, uzbrdo do vidikovca, divan kameni most Punog Meseca, tu je i crveni od drveta...konačno i izabrano kamenje ušuškano u senke japanskih javora. Laza prolazi prvi, pokazuje mesto, ja sam već na sledećem mostiću, za panoramski pogled. 



Lepo je...






A biću i kuma!