Thursday 23 October 2014

jesenja nedelja - fotorazglednica



Vikend u Tokyu. Jesenji dani ovde mogu biti, kao i u Srbiji, pravi melem, umiveni suncem, sveži, u toplim bojama koje razigravaju gradski pejzaž i već pospano zelenilo. Nije bilo potrebe da se mnogo odaljavamo od kuće u želji da se osunčamo i opustimo u šetnji. Reka je uvek sjajan izbor. Osmeh na iznenađenim licima i oči pune šarenih utisaka na kraju dana jasno su pokazivali da nam je ideja nadmašila očekivanja.
Naš kraj je u prvoj trećini toka reke Meguro. Srednji deo smo već prošetali kad smo tražili stan, drvoredima i ušuškanim stazama nas je motivisao da se ovde doselimo. Krenuli smo uzvodno, verujući da nas ne očekuje nešto atraktivnije, ali dosledni da prodjemo celu dužinu reke.

Prva sreća je došla odmah iza ćoška u vidu pekare (koje nisu česte u Japanu).

Mnogo Japanaca, njihovih ljubamaca, čak i turista imalo je istu zamisao za uživanje u nedeljnom danu. Put uz drvored nas je ubrzo doveo do ogromne betonske konstrukcije, koju smo ispitivački promatrali...Hala? Biblioteka? Zatvor?! Lazar se promuvao do nekog prolaza ka unutrašnjosti valjka i odatle me oduševljeno pozvao.



 
Betonska gromada je maska petlje autoputa! Saobraćajnice su, zajedno sa velikim parkingom, upakovane između dva sloja, unutrašnjost je iskorišćena za igralište i sportski teren, a krovna površina je ozelenjena, sa klupama i sadržajima za decu. Buka je potpuno eliminisana zajedno za prašinom, gasovima, ceo kraj je zadržao epitete mirne, stambene četvrti!




Japanac...

Ubrzo je šetalište prekinuto saobraćajnicom. Mapa je pokazivala da sa druge strane nastavlja neka tanana plava traka, pa smo okušali sreću. Naša reka se preobratila u potok, ali maštovito uobličen u negovanu zelenu promenadu.













Srećni što smo tako blizu stana ponovo bogatiji za jednu malu zelenu oazu, uživali smo u biljkama koje blago jesenje sunce još drži svežim. 







Ideja da se postojeća voda iskoristi za ovakav kutak, malo nege i lepo vaspitanje korisnika bili su dovoljni da okolni stanovi dobiju svoju zajedničku baštu, šetalište, klupe za čitanje i odmor...Kao na kič razglednici cveće, leptiri, tih žubor vode, ribice, sve u apsolutnom miru.






Meguro reka nastaje od dve potoka, na ušću je spomenik sa oznakama i mapa koja pokazuje njihovo pružanje. Ove staze su manje atraktivne, ali odlične za dugu šetnju ili vožnju bicikla.


Teško je ostati ravnodušan na ovoliku lepotu...Posebno mi je vredan poštovanja taj princip da se male, obične stvari, neguju i oplemene, da se lepota stvara na svakom koraku, bez površnosti, kao modus vivendi.



U nedeljnom popodnevu svako je uživao na svoj način...